Gotovo čitav mjesec bez posta, objave, komentara, ili poruke. Iako je sve bilo pripremljeno, spremno i čekalo na objavu. No, sve je to uzalud kada se dogodi nešto neočekivano. Nešto što vas u potpunosti izbaci iz takta.
Sve sam isplanirala, rokovi su bili unaprijed poslagani tako da riješim što više ispita sa što manje stresa, samo je trebalo učiti. Blog je doživio eksponencijalni rast proteklih mjeseci, došlo je do novih suradnji i mnoge su bile na pomolu. I onda se dogodio život.
Iznenadni (ako se tako može reći) slučaj bolesti potresao je moju obitelj i doveo u pitanje život osobe koja mi znači sve. Svijet mi se okrenuo naglavačke, nisam više znala gdje sam, tko sam i što radim. Nisam ništa mogla osim plakati i bespomoćno čekati razvoj situacije. Prvi put u životu sam se osjećala beskrajno izgubljeno, bez ikakvog pravca, misli su mi bile fokusirane na prošlost i sadašnjost, a budućnosti sam se bojala.
Učenje mi je palo u drugi plan, blog sam stavila na pauzu, društveni život utihnuo. Prioriteti su mi se prirodno posložili baš onako kako sam ih ja sebi uvijek slagala u glavi. Bar je nešto imalo nekakvog smisla.
Molitva i obitelj su mi pomogli da koliko toliko funkcioniram, učim i paralelno trčim u bolnicu svaki dan. Situacija je išla na bolje, on se oporavljao i izgledalo je kao da će sve biti dobro. To mi je dalo snage da nastavim i da se još više trudim biti sabrana i fokusirana, kako bih olakšala i sebi i ostatku obitelji situaciju.
Onda je uslijedio novi, kratki šok zbog naglog pogoršanja stanja. Opet osjećaj bespomoćnosti, ljutnje, nerazumijevanja. Zašto se to sve događa meni i zašto se to događa baš sada? Odgovora nema. Odgovor je da je tako valjda trebalo biti.
Na svu sreću, zdravstveno stanje krenulo je na bolje, a ja sam se opet smirila.
Otišla sam na ispit koji mi je značio jako puno (zbog težine predmeta, važnosti i ljubavi prema njegovom sadržaju, kasnijem radu) bez ikakvih očekivanja. Učila sam cijeli semestar, ali ova dva tjedna, najteža u životu su mogla biti dovoljna da unište sve. No, Netko tamo gore pazio je na mene i dao mi snage i koncentracije koji su me doveli do najboljeg mogućeg, izvrsnog rezultata.
On je bio sretan i ponosan na mene, uvijek je znao da mogu ostvariti sve što zamislim pa čak i u ovim uvjetima, kada njega nije bilo kraj mene da me sluša kako negodujem po cijele dane, kako pričam gluposti, samo da bih skrenula svoje misli. Njegova mala curica preko noći je postala velika.
Sada tipkam ovo, on je tu, kod kuće i smiruje me svojom pojavom, provodimo puno vremena zajedno. Oporavak će biti dug i težak, možda bude komplikacija, možda bude sve u redu. Ali on je tu, on je živ i to je najvažnije. Brinuo se cijeli život o nama, a sada je vrijeme da se mi brinemo za njega.
Hvala ti tata, što si najbolji na svijetu.
Prvo da kazem da mi je drago da je tata dobro i oporavlja se potpuno te shvacam. Proslo ljeto mi je tata bio u bolnici cijelo ljeto od obicne upale pluca sve se zakompliciralo i napad virusa do cekanja onog najgoreg ima li sta na plucima onog najgoreg. Bilo je pretesko gledat ga kako slabi i mrsavi i kako se mi brinemo za njega a ne on za nas. Hvala dragom bogu sve je ok opet je onaj isti. Tad sam shvatila da nikad ne mozes biti spteman na takve stvari i osjecaj nemoci je uzasan. Nista mi ne treba samo da su moji zivi i zdravi....to mi je jedino vazno. Drzi se i glavu gore.
OdgovoriIzbrišiNaježila sam se, predivan, tako osoban post. Drago mi je da je sve u redu i samo se posveti svojoj obitelji, sve drugo je manje važno <3
OdgovoriIzbrišiDraga Matea, čitam te i drago mi je što ide ka boljem. Kada čitam ovu priču, kao da čitam dijelove iz svoga života (moja, nažalost s drugalijim završetkom).
OdgovoriIzbrišiDogodi se život i ono najbitnije je da tada naučimo živjeti bez obzira na ishod.
Daj cijeloga sebe i nećeš pogriješiti :*
Zdravlje je najdragocjenije pored zahvalosti za zrak koji udišemo, hranu koju jedemo, vodu koju pijemo i kreveta u kojem spavamo. Kako moja mama kaže: ''Sve je dobro i bit će bolje.''
OdgovoriIzbrišiTati brz oporavak !
Nije mi logiran acc. bio :)
IzbrišiDrži se, draga! ❤
OdgovoriIzbrišiDrži se, sve će se već nekako posložiti i nadam se da će ići na bolje. :)
OdgovoriIzbrišiOvaj mjesec je bio zasigurno najteži u mom životu jer sam ostala bez oca koji se borio s opakom bolešću i nije ju uspio pobijediti unatoč velikoj želji za borbom u početku. No kako je bolest napredovala postajao je sve nemoćniji i nije se više mogao boriti. Ja se nadam se da ću uspjeti u daljnjem školovanju i da ću upisati željeni fakultet jer znam da je imao veliku želju da nam pomogne u školovanju i da uspijemo u životu. Iako mi sada ocjene nisu na razini nadam se da ću to uspjeti promijeniti. Čuvaj svog tatu i cijelu obitelj i moli se za svoje i njihovo zdravlje jer je ono ipak najbitnije. Želim mu brz oporavak!
OdgovoriIzbrišiJoj grozno iskustvo, drago mi je da je tati bolje i nadam se da će tako i nastaviti. Sve ostalo je nevažno u usporedbi s obitelji i zdravljem.
OdgovoriIzbrišiŽivot je pun iznenađenja, koliko pozitivnih toliko i negativnih i koliko god se trudili ne možemo biti spremni na to. Moj tata je umro pretprošle godine, prerano i naglo, bez bolesti. Život te uhvati "na prepad". Opet, drago mi he da je tvome tati bolje, zagrli ga i čuvaj ga :)
I drži se :)
Nadam se da je sve ruzno iza vas i da ce se tata uspjesno oporaviti!
OdgovoriIzbrišiČuvajte se i držite se zajedno, to je najvažnije. :-* Nadam se da će sve i dalje ići samo nabolje.
OdgovoriIzbrišiŽelim brz oporavak tvom tati i tvojoj obitelji puno snage.
OdgovoriIzbrišiČitam tvoj post i ne mogu suzdržati suze jer u potpunosti suosjećam s tobom. 18dana prije mog najvaznijeg dana, svog vjenčanja, tata mi se također iznenadno našao u teškoj borbi za život. Preko noći mislila sam da mi se svijet ruši i da neću stići na vrijeme da ga bar još jednom vidim. 7sati vožnje do njega sam molila Boga da mu da snage. Prognoze su bile dosta lose, no sve nas je iznenadio svojom snagom. Oporavak je bio dug i tezak, ali sam sretna i zahvalna sto je i dalje tu i sto je opet dobro.
OdgovoriIzbrišiVjerujem da ce i tvoj tata biti dobro i da je ono ružni sada iza vas. Potpora i ljubav bliznjih te molitva zbilja jacaju covjeka i psihicki i fizicki!
Hvala ti sto si ti to podijelila s nama jer mogu misliti koliko snage treba za to. Snage koje ja nisam imala.
Sretno i pozitivno dalje!
Post koji budi posebne emocije. Na stranu šminka i sve druge slicne stvari ako nedostaje zdravlje.
OdgovoriIzbrišiI tako si lijepo rekla ovo na kraju za tatu. I moj je cijeli svoj život poredio nama, velikodusniju osobu ne poznajem.
Brz oporavak i ja želim!
Čudno je kako u kriznoj situaciji u sebi pronađemo neku snagu za koju nismo ni znali da postoji. Hrabrica si ti velika i zato se puno volim!
OdgovoriIzbrišiUživaj i držim fige da sve bude ok