Nisam dugo pisala... O svom životu, onome čime se trenutno bavim i o onome što me čeka u bližoj budućnosti.
Na Instagramu sam podijelila informaciju da sam trenutno na stručnom osposobljavanju u ljekarni (što je dio mog fakultetskog obrazovanja - da, obranila sam diplomski, ne, nemam još uvijek diplomu). Pozdrav svim kolegama! Upravo zato je vrijeme koje mogu posvetiti blogu dosta ograničeno, a i da budem iskrena, nisam osjećala potrebu pisati do sada.
No, kako se bližim toj velikoj prekretnici u životu, tako sve više i više razmišljam o budućnosti pa se na silu zaustavim i kažem sama sebi da ne znam gdje ću biti sutra, kamoli za nekoliko mjeseci. Trudim se ići korak po korak, iako osjećam taj čudni pritisak i paniku jer znam da ću biti totalno izgubljena kada konačno dobijem taj komad papira u ruke.
Jedino što znam jest da gajim tu neku čudnu ljubav prema sjeveru, Skandinaviji konkretnije pa sam odlučila upisati švedski (ni manje ni više nego turbo ekspres tečaj od 80 sati unutar mjesec dana) i maksimalno si zakomplicirati život. Veselim se kao malo dijete. Uvijek sam voljela učiti jezike i da sam ostala u Njemačkoj, vjerojatno bih studirala francuski i engleski. Al' nisam pa studiram farmaciju. I učim švedski. Da se odselim (ali o tome više drugom prilikom). No, taj turbo ekspres tečaj je razlog zbog kojeg moram pomno isplanirati cijeli raspored za društvene mreže kako bi maksimalno održala prisutnost na njima, fejkajući da po cijele dane ispijam kavice i isprobavam kozmetiku dok me u stvarnosti nema doma od jutra do navečer. Eto, toliko vam je realan taj svijet.
Koliko god umjetan bio, trudim se ovakvim tekstovima unijeti bar dašak stvarnosti, jedan behind the scenes u koji često nemate uvida. Voljela bih ja živjeti od namještenih kadrova, ali valja prvo školu završiti.
Bez brige, to ne znači da ću vas poštedjeti rozih srca, otrcanih citata, mirisnih svijeća, a i tulipana. Jer veljača je ipak mjesec ljubavi, bar tako kaže Pinterest.
M.
Nema komentara