Kako i zašto sam se riješila nepotrebnih, nagomilanih stvari?

U jednom od prethodnih postova obećala sam vam pisati o tome kako sam počela težiti nekom minimalizmu. Ustvari, minimalizam je pogrešna riječ jer uz nju vežem samo ono osnovno bez čega nikako ne bih mogla živjeti, a nije da sam se riješila apsolutno svega. Težim tome da imam taman koliko mi treba (ili kako bi Šveđani rekli: lagom - niti previše, niti premalo).

1. Zašto?

Više je razloga zašto sam odlučila napraviti veliki declutter svega što imam (u fazama, ne sve odjednom). Prvi i osnovni je da me količina stvari (naročito šminke) počela gušiti i nisam imala više kamo sa svime, počela sam puniti ladice, kutije i prostor ispod kreveta. A čemu, kada većinu toga više nikada ne izvučem na površinu i sve polagano propada u tim kutijama? Odlučila sam sve što mi je višak pokloniti prijateljicama koje će ti proizvodi razveseliti, a ono što je za baciti - baciti (i to nekad zna biti teško). Drugi razlog je naravno i to što imam na umu i selidbu koja mi se sprema kad tad i želim je dočekati spremna, a ne tako da ili nosim previše stvari sa sobom, ili ne ponesem ništa jer nemam vremena i volje prolaziti kroz sve što posjedujem.

2. Kako?

Prvo sam se okomila na cipele. Čuvam ih još od srednje škole, štikle s platformama koje u životu više neću obuti, čizme koje su podrapane, ali su eto tu - da se nađu. Moj glavni problem je što sam nekako bila sentimentalno vezana uz sve te stvari (koliko god glupo zvučalo, ali to je onaj trenutak kada posegnete za nečim kako biste to bacili i sjetite se, ah, pa to je bio legendaran izlazak, tad sam upoznala xy). Dugo sam razmišljala što napraviti i na kraju se sjetila - fotografirat ću sve! Na taj način se mogu pogledom na sliku sjetiti nečega, a nemam više potrebu da fizički zadržavam te stvari. Naravno, to otvara problem gomilanja fotografija, ali se trenutno tješim da bolje 10 fotografija, nego 10 pari cipela koje mi ne trebaju u ormaru.
I tako sam oslobodila cijelu jednu komodu u koju sam spremila ono što stvarno nosim. Sa šminkom nisam imala takvih problema jer uz 99% kolekcije nisam nikako emocionalno vezana, nego sam imala onaj problem - a možda mi zatreba za taj i taj članak. Ali onda sam sama sebi priznala da mi neće ništa od toga trebati i da je bolje da netko drugi dobije sve to.
Sada kozmetičku kolekciju redovito čistim (obavezno sezonski zima-proljeće), pogotovo kada mi se skupi puno novih PR paketa.
Ormar s odjećom također sezonski pretresam i postala sam nemilosrdna u izbacivanju starih traperica, majica itd., ali ima mjesta za poboljšanje pa se namjeravam za koji dan dobro pozabaviti time. Ne želim capsule wardrobe jer bi mi to bilo preekstremno i monotono, ali želim maksimalno iskoristiti ono što imam i vidjeti koji ključni komadi mi još nedostaju jer trenutno to nisam u stanju napraviti.

3. Što dalje?

Prvo će na redu biti odjeća pa onda i ona ladica koju svi imamo kod kuće (da, da, ona u koju samo stavimo sitnice jer ne znamo kud bi s njima i više ih nikad ne pogledamo). Declutter ću vam vjerojatno snimati na instastoryu, isto kao i 'shop my stash' gdje ću se truditi što više rotirati kozmetiku koju imam da vidim trebam li se možda još nečega riješiti (a trebam sigurno).

Mogu reći da se osjećam puno bolje otkad sam se riješila većine toga, kao da sam skinula jedan veliki teret sa sebe i puno lakše dišem unutar svoja četiri zida. Više mi ni mozak nije toliko opterećen jer ne moram misliti kud ću sa svime time i mogu prostor i vrijeme koristiti za bolje stvari. U jednom od sljedećih članaka ću dublje ući u analizu onoga što više ne kupujem te koji mi je misaoni proces kada je u tijeku declutter.